Daniel Estulin govori o Družbi Bilderberg u Parlamentu EU

Daniel Estulin u Parlamentu EU govori o Družbi Bilderberg

Dame i gospodo,

Mi smo sada u poziciji promijeniti povijest. Ja napokon vjerujem da čovječanstvo ima budućnost. Nekad demoralizirano stanovništvo bez moralnog cilja, izlazi iz svoga produženog sna. U ovom općem buđenju, ljudi počinju postavljati prava pitanja. To nije više: " što ću ja dobiti od toga?", nego "što je ispravno?" To je međunarodni fenomen odgovora i reakcija na prevladavajući doživljaj da je cijeli svijet osuđen na katastrofu, osim ako mi ljudi nešto ne poduzmemo.

Napisao sam knjigu na temu grupe Bilderberg. Ta knjiga, na neki način, postala je katalizator za pokret širom svijeta. Nemamo puno vremena, pa bih želio objasniti vam što je Bilderberg i zašto mora biti zaustavljen.



U svijetu međunarodnih financija, ima onih koji upravljaju događajima i onih koji reagiraju na događaje. Dok su potonji poznatiji, mnogobrojniji, i naizgled moćniji, istinska moć ostaje kod onih prvih. U središtu globalnog financijskog sustava nalazi se financijska oligarhija koju danas predstavlja grupa Bilderberg.

Organizacija Bilderberg je dinamična, mijenja se u skladu s vremenom, upija i stvara nove dijelove, te izbacuje ostatke nepotrebnih loših dijelova. Članovi dolaze i odlaze, no sam sustav nije se promijenio. To je samo-perpetuirajući sustav, virtualna paukova mreža isprepletenih financijskih, političkih, ekonomskih i industrijskih interesa.

Bilderberg nije tajno društvo. To nije zlo, sve videće oko. Nema urote, iako ga mnogi ljudi sa svojim infantilnim fantazijama vide kao takvog. Nema grupe ljudi, bez obzira koliko su moćni, koji sjede oko stola u tamnoj prostoriji, držeći se za ruke, bulje u kristalnu kuglu i planiraju svjetsku budućnost.

To je susret ljudi koji predstavljaju određenu ideologiju.

Nije to neka svjetska vlada ili Novi svjetski poredak kako previše ljudi pogrešno vjeruju. Naprotiv, to je ideologija jedne svjetske kompanije. Godine 1968, na sastanku Bilderberga u Kanadi, George Ball, tadašnji pod-tajnik za ekonomiju J F Kennedy-a i Johnsona rekao je: "Gdje netko nalazi legitimnu osnovu za moćnike korporativnog upravljanja u donošenju odluka koje mogu ozbiljno utjecati na gospodarski život naroda na čijim vladama su samo ograničene odgovornosti? "

Ideja iza svakog Bilderberg sastanka je da stvori ono što oni nazivaju ARISTOKRACIJOM NAMJERE između europskih i sjevernoameričkih elita glede najboljeg načina upravljanja planetom. Drugim riječima, stvaranje globalne mreže velikih kartela, moćnijih od bilo kojeg naroda na Zemlji, predodređene za kontrolu nad životnim potrebama ostatka čovječanstva, naravno sa svoje povlaštene pozicije, za naše vlastito dobro i na našu korist – jer mi smo za njih VELIKI NEOPRANI, kako nas oni nazivaju.

Razlog zbog kojeg ljudi ne vjeruju u Bilderberg i druge organizacije koje djelujući zajednički vrše takvu kontrolu na svjetskoj razini, je taj što je njihov Kartezijev svijet mašte, u kojem izolirane namjere nekih pojedinaca, a ne dinamike društvenih procesa oblikuju tijek povijesti kao pokret razvoja ideja i tema tijekom uzastopnih generacija, pa čak i stoljeća.

Bilderberg je medij okupljanja financijskih institucija koje imaju najmoćnije i najgrabežljivije svjetske financijske interese. I u ovom trenutku, ta je kombinacija najveći neprijatelj čovječanstva.

Svi mi možemo si čestitati danas što je Bilderberg postao glavno uporište korporacijskih medija. Ne zato što su se korporacijski mediji iznenada sjetili svoje odgovornosti prema nama, nego zato što smo ih mi ljudi, prisilili na ovaj neugodan položaj, tako što smo postali jako svjesni da su predsjednici i premijeri i vaši mali plašljivi kraljevi i kraljice, marionete moćnih sila koje rade iza kulisa.

Nešto se dogodilo nama, ljudima usred ovog općeg gospodarskog kolapsa. Mnogi ljudi su pritisnuti nečim što ne razumiju baš uvijek. Ali, to ih potiče da djeluju na određeni način, u svom vlastitom interesu. To je ono što rade u Grčkoj. To je ono što rade u Španjolskoj, u Sjedinjenim Državama. To se zove princip antropogenog. To je kao plimni val koji nas je prekrio i oprao naše strahove. Pošto su ljudi shvatili da je njihova egzistencija ugrožena, izgubili su strah, i Bilderberg i drugi to osjećaju.

Možda je baš zato na nedavnom sastanku Vijeća za međunarodne odnose u Montrealu, Zbigniew Brzezinski, jedan od osnivača TC, upozorio da "globalno političko buđenje," u kombinaciji sa sukobima među elitama, prijeti da omete put prema jednoj svjetskoj vladi.

Za ovim stolom su ljudi koji imaju vrlo različite ideološke i političke pozadine. Povezuje nas, međutim, da smo svi domoljubi. A oni koji nam se protive, oni koji rade za tajna društva, koji su prodali svoje narode se za komad mesa, su izdajnici. Ne samo izdajnici svojih naroda i država, nego i čovječanstva u cjelini.

Predmet ove tiskovne konferencije je "Bilderberg: prema jednoj svjetskoj firmi d.o.o."

Prije oko šest i pol stoljeća, gospodarstvo Europe urušilo se u ono što je poznato kao europska "Nova mračna era", najveći ekonomski i demografski kolaps u Europi nakon pada Rimskog Carstva. Zatim, sredinom XIV stoljeća, veliki dio moći oligarhije naglo se raspao. Taj raspad dogodio se kao iznenadna, lančana reakcija na najgore puknuće financijskog mjehura u povijesti, do sada, to jest, kada su propale bankarske kuće Bardi i Peruzzi. Ova dezintegracija i kolaps Lombardijskog kreditnog mjehura uzrokovali su kolaps moći među oligarhijskim obiteljima.

Kakve to ima veze s Bilderbergom?

Moderna povijest istisnula je srednjovjekovnu u trenutku kada su nastale institucije koje osobito razlikuju suvremenu od srednjovjekovne povijesti. To se dogodilo 1439. na saboru u Firenci. Koje su to nove institucije?

1. koncepcija moderne nacionalne države republike pod vlašću prirodnog prava.
2. središnja uloga poticanja znanstvenog i tehnološkog napretka kao mandata danog republikama.
   

Ova dva ideala predstavljaju ključni argument: njihovo postojanje kao institucije, u bilo kojem dijelu Europe, promijenilo je sve u cijeloj Europi, jer su ove institucionalne promjene povećale stopu razvoja po glavi stanovnika i po četvornom kilometru iznad prirodne. Dakle, nijedan narod ne može si priuštiti da ne napreduje, da se ne razvija, od straha da ne ostane beznadno nazadan.

Prvi uspjeh dogodio se u Francuskoj pod Lujem XI, koji je udvostručio prihod po glavi stanovnika Francuske, te je porazio sve francuske neprijatelje. Uspjeh Luja XI izazvao je lančanu reakciju napora za uspostavu nacionalne države po ovom modelu kod Henrika VII u Engleskoj i drugdje.

Druga ključna ideja koja je proizišla iz sabora u Firenci, koja je kasnije provedena u Sjedinjenim Državama je univerzalno načelo OPĆEG BLAGOSTANJA, na kojem se temelje sva suvremena civilizirana društva.

To blagostanje ne znači beskorisno sjediti na kauču, jesti pizzu, cijeli se izbalaviti, gledati televiziju, dok čekaš da ti stigne naknada za nezaposlenost.

To je pitanje besmrtnosti. Što je smisao postojanja čovjeka, i vlade? To je osigurati blagostanje, budućim generacijama čovječanstva. Da bi se osigurao naš opstanak kao vrste. Načelo općeg blagostanja, kao što je izraženo u zaključku preambule „Saveznog ustava Sjedinjenih Američkih Država“, je temeljni zakon.

Dakle, kako se manifestira danas? Ovi ljudi žele carstva. To je bit globalizacije. I previše ljudi vjeruje da za carstva trebate novac. Svi ste čuli za izraz - NOVAC ELITE. Ali novac ne određuje blagostanje i gospodarstvo. Novac ne pokreće svijet. Novac nema vlastite vrijednosti.
Ljudski um utječe na razvoj planeta. Ovo je način kako se mjeri čovjeka i čovječanstvo. To je pravi smisao besmrtnosti. Ono što nas razdvaja od životinja je naša sposobnost otkrivanja univerzalnih fizičkih zakonitosti. To nam omogućava inovacije, koji je zatim poboljšavaju živote ljudi povećanjem moći čovjeka nad prirodom.

Vidite, oni namjerno uništavaju svjetsku ekonomiju. A ovo nije niti prvi put. To je već bilo učinjeno u 14. stoljeću „novom mračnom erom“ koja je izbrisala 30% stanovništva.

Velika depresija - transfer bogatstva

Velika depresija nije bio događaj koji izbrisao kapitaliste SAD-a. To je bio događaj koji je napravio bogate još bogatijima prebacivanjem bogatstva ljudi u ruke onih koji su već bili bogati. Tako je Američka Banka zaradila više milijardi na nekretninama preko hipoteka 1929-37. Nemojte nikada misliti da će najbogatiji od bogatih biti oštećeni nadolazećim kolapsom. Oštećeni ćemo biti samo ja i vi.

Pogledajte Grčku. Oni pokušavaju raznijeti sustav, umjesto da dozvole Grčkoj da reorganizira svoj novčani sustav, oni nameću da se Grčka iskoristi, da se grčki dugovi otkupe od strane Europe. No, taj dug je bezvrijedan. To je smeće, to je monopolski novac. Dakle, tražiti od Europe, koja prolazi kroz svoje financijske krize, da apsorbira neplative dugove, koje Grci NIKADA ne mogu vratiti, znači da ćete SIGURNO uništiti Europu. A to se radi namjerno, jer nitko, pa ni Barroso, uz dužno poštovanje prema njemu, ili Trichet nisu tako glupi.

Hajdemo se riješiti birokracije u Bruxellesu. Otpustimo ih sve. Oni su dangube. Oni su beskorisni. Ti ljudi nikada nisu učinili ništa korisno u svojim životima. Riješimo se Barrosa. On je pao iz povijesti u srednjoj školi. Riješimo se "mokrog dronjka", Van Rumpeya, ne zato što je beskoristan, nego zato što je zao i vrlo opasan. To nije prvi put da nevoljeni, mali, zločesti patuljak progrize svoj put u utrobu moći.

To je pitanje vodstva i pitanje besmrtnosti. Sve vođe društva, posebno u vrijeme krize, su vođe jer teže približavanju tom standardu. Ljude kao što je Barroso, Van Rumpey, predsjednik EU-a Jean Claude Juncker, Dominique Strauss-Kahn, direktor MMF-a, teško se može smatrati vođama. U stvari, njih se teško može smatrati ljudima, iz perspektive ljudskog poimanja VEĆEG DOBRA ČOVJEČANSTVA.

Ovo o čemu pričam nije znanstveni problem ili ekonomskog pitanje, nego pitanje moralnosti. Pitanje besmrtnosti? Da li mi kao nacionalne države, kao narod Planeta Zemlje vjerujemo u budućnost čovječanstva? A kakvu ćemo budućnost imati za 100 ili 200 godina? A kakvu za 10.000 godina od sada? Imamo li pravo na san? Ako imamo osjećaj za smisao našeg postojanja, onda loših momci ne mogu pobijediti.

Na primjer, rečeno nam je da se euro treba spasiti. Da će neuspjeh „eura“ razbiti Europsku uniju. To je laž. Umjesto slabe, nefuncionirajuče Europske monetarne unije, vratimo se na nezavisne nacionalne države, republike – na Europu domovina.

Kulturna raznolikost nije samo znak napretka čovječanstva, nego polica osiguranja protiv izumiranja kao vrste. Jednom rođen, koncept nacionalne države nikad ne umire, on samo čeka hrabre i pametne ljude da stanu u njegovu obranu, da usavrše koncept. Stoga, trebali bismo biti bratstvo naroda, suverenih nacija, ujedinjeni zajedničkim ciljem za čovječanstvo. Dok mi dovedemo čovječanstvo u „doba razuma“, povijest će se oblikovati u stvarnost, ne voljom mase čovječanstva, nego obične šačice ljudi, koji sa dobrim ili zlim namjerama, kormilare sudbinom čovječanstva kao stadima krava koje vode na pašu i sa paše i, katkada, u klaonicu.

Pogledajte interview sa Danielom Estulinom u emisiji "Na rubu znanosti"
Mišak-Estulin 1.dio, Mišak-Estulin 2.dio, Mišak-Estulin 3.dio, Mišak-Estulin 4.dio, Mišak-Estulin 5.dio, Mišak-Estulin 6.dio

Normalizacija odnosa sa srbima

Normalizacija i stabilizacija između Hrvatske i Srbije nema nikakvoga smisla dok ne prihvatimo istinu o tome tko je agresor a tko žrtva.
Apsolutni prioritet Hrvatske je da se potvrdi da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku i na tome bi trebale raditi sve državne institucije, od Predsjednika, Vlade, Sabora itd. Kakav suživot može biti između naše dvije države i naroda, ako mi slavimo oluju kao kraj okupacije a Srbi u Hrvatskoj tuguju zbog "početka okupacije"?
Na tome se treba raditi, a insinuacije o "građanskom ratu" i "ko nas bre zavadi" ozbiljno odbaciti kao izraz ili potpune neobavještenosti ili opasne zlonamjernosti!
Srpski narod u Hrvatskoj je napravio ogromnu grešku stavši na stranu velikosrpske politike i neka snosi posljedice kakve snose i Hrvati u Bosni koji su se priklonili pogrešnoj politici šurovanja sa Srbima protiv Muslimana. U Bosni je broj Hrvata prepolovljen, Posavina koja je bila naseljena uglavnom Hrvatima, danas je "oslobođena" od Hrvata. Bosna i Hercegovina i takozvana republika srpska ništa ne čine da Hrvatima olakšaju podnošenje svojih povijesnih grešaka. Zato ni Hrvatska ne treba olakšavati i podilaziti hrvatskim Srbima, jer su oni sami izabrali krivu stranuu ratu koji su započeli.
Nema normalizacije ni nikakve budućnosti bez ISTINE. A Hrvatska se ne bori za ISTINU, nego poptuno promašeno pokušava normalizaciju bez ISTINE. Na to nas često podsjeća Vuk Jeremić i drugi predstavnici Srbije koji će nas na kraju uvjeriti da smo mi stvarno započeli rat i to bez oružja protiv JNA i do zuba naoružanih Srba iz Knina!
Predsjednik Josipović strašno griješi kada pregovara sa Srbijom o međusobnom odbacivanju optužnica za genocid. Tu ne smije biti nikakvih pregovora. Hrvatska je podnijela optužnicu kao žrtva brutalne agresije u kojoj su u prvim mjesecima JNA i pobunjeni srbi okupirali trećinu teritorija Hrvatske, s kojega su protjerali skoro sve nesrpsko stanovništvo. To je činjenica koju treba potvrditi osudom Srbije za genocid!
A protuoptužnica Srbije podnešena je samo zbog postizanja ravnoteže i nema nikakvog osnova u međunarodnom pravu po kojem bi bila valjana. Jako glupo bi bilo od Hrvatske da povuče legitimnu i punovažnu optužnicu u zamjenu za srpsku lakrdiju od optužnice, a već i samo pregovaranje o nečemu sličnom, uvredljivo je za svakoga hrvatskog domoljuba.

ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI

Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog toplog obroka. Kad bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion.

Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.

Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza.

U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada.

Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kyota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku.

Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je češki predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoljava da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.

Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest - U Mađarskoj građani nezadovoljni s EU izišli su na ulice i krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, očekuje se ono najgore. Uključio sam radio da čujem vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi.

Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli "Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU".

E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa.

Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90%da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali.

Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU.

Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio:" Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obećavali".

Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne daju na referendum?

Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.

Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra prijeći u vlasništvo bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi.

Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH Samo ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH.

Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH.

Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna.

Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španjolska i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d.).

London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što sliči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom.

Pročitajte malu plavu knjižicu EU-a, koja se zove Ustav EU-a, u kojoj sve piše...

I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji.

Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.

I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta.

Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu, SAD, donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642. Godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776. godine).

I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni

vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.

Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne političari.

Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini dopremili u EU da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći.

Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno- prerađivačku industriju, automobilsku industriju i.t.d.

Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka).

No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj se sjedi, jer kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno, ali to je s ovakvom politikom EU neminovno.

Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno s otocima. Industrija ih ne zanima, to imaju kod sebe u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji.

Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju Korejskima, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja.

Kad smo već kod slobodnog tržišta, da kažem i to da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti.

Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake, samo su neke jednakije, Orwell), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i

SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo, žrtvovala preko tisuću petsto milijardi USD?

Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više?

Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine ali one ga neće objaviti.

Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari?

Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema-karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da

se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati.

Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti, jer ako ostane bez posla, ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koja je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja.

Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu istu kao i u

njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%).

Kada su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz tadašnjeg SDK, da će im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su onda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim mastodontom, koji treba ukinuti (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta.

U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina.

Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pretpristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište europskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca - ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove.

Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili.

Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju s Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača.

Ako se samo malo suprotstavimo, izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, što je ovoga časa oko 50 milijardi USD.

I što mislite što nas onda čeka?

Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od tih poreza već imamo, ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez - i do čega će to dovesti?

Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini.

I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga.

Prošle godine, naš bivši premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda?

Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. Npr. program po kojem emisari EU uče naše lumene kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?

(tekst hrvatskog stručnjaka za gospodarstvo N.N. odbijen u hrvatskim medijima)